Misija i Vizija

Novo u našem vrtiću- Montessori jaslički i vrtićki program!

“Dijete ima samo jedan, intuitivni cilj: samorazvoj. Ono strastveno želi razviti svoje unutarnje resurse i sposobnosti za uključivanje u svijet koji ga okružuje. Ono želi činiti, učiti i gledati svojim očima, ne kroz oči odraslih. Dijete čija je potreba za nezavisnošću zadovoljena u skladu je sa svijetom. Takvo dijete postaje cjelovita osoba.”

–Dr. Maria Montessori

Montessori pedagogija zasnovana je na filozofiji odgoja koja slijedi djetetovu prirodnu, urođenu sposobnost da se razvija svojim individualnim ritmom, boraveći u ugodnom, prilagođenom, poticajnom okruženju. Ovo je pedagogija usmjerena na dijete, njegovo autentično iskustvo i njegove razvojne i aktualne potrebe: polazeći od “sada i ovdje”, uvažava se djetetov ispoljeni interes i kroz vlastito aktivno djelovanje potiču njegova samostalnost, samopouzdanje i samosvijest. Vlastita aktivnost je poluga cjelovitog razvoja, zahvaljujući kojoj dijete sazrijeva i odrasta u samosvjesnu osobu koja živi autentičan, kreativan život. Ovaj se svjetonazor i izražava kroz osnovnu ideju vodilju Montessori pedagogije “pomozi mi da to učinim sam”.

Maria Montessori, liječnica i znanstvenica, svoju je pedagogiju razvila radom s djecom s posebnim potrebama, a zasnovala ju je na psihološkim, filozofskim i medicinskim načelima, poštujući prirodne razvojne faze odrastanja i njihova obilježja u fizičkom, emocionalnom, psihološkom i etičkom smislu. Prvo od četiri razvojna razdoblja, koje je prema Mariji Montessori najvažnije, počinje rođenjem i traje do šeste godine, a podijeljeno je u dva razdoblja: od rođenja do treće, te od treće do šeste godine.

Mali čovjek stiže na svijet osposobljen i spreman za učenje zvano umjetnost života, tako što slijedi svoj unutarnji impuls zajednički svim bebama. Zato je toliko važno da djeci osiguramo poticajnu sredinu: ako su poticaji iz okruženja nedostatni i neprilagođeni, takvi će biti i temelji budućeg života; ako su kvalitetni, raznovrsni i izdašni, stvaramo bogatu osnovu za rast i razvoj samosvijesnog, kreativnog, aktivnog čovjeka.

 

Od rođenja djeca uče preko čula. U osnovi, mi kao odgajatelji djecu ne možemo podučiti ničem novom; mi im osiguravamo okruženje koje mu dozvoljava da istražuje, otkriva i obogaćuje ono što već postoji kao dio njegovog iskustva. Tako dijete postaje znanstvenik, istraživač svog vlastitog iskustva.

Važan “odgajatelj” je i okruženje u kojem boravi dijete, ukoliko je raznovrsno i osmišljeno tako da spontano (sa što manje intervencija od strane odgajatelja), potiče njegov interes i razvoj vještina i sposobnosti. Odgajatelj je onaj koji će sugerirati materijal/aktivnost kojoj je dijete doraslo, nakon čega će ono samo, djelujući i istražujući,  obogaćivati već stečena znanja, razvijati već usvojene sposobnosti i usvajati nove vještine.

 “Djeca uče kroz spontanu, smislenu aktivnost” načelo je koje potiče na izbor odgovarajućeg materijala za aktivnost. Za sve što djeca čine, mora postojati jasna i logična namjera, djeca moraju razlikovati smisleno od besmislenog, nužno i nevažno. Takva namjera baza je za razvoj inteligencije, zbog čega su materijali za aktivnost brižljivo odabrani i osmišljeni, a osim kvalitete, odlikuje ih i estetika. No, njihova ljepota i privlačnost nemaju za cilj privlačenje pažnje, nego razvijanje svijest o estetici koja je, po mišljenju Marije Montessori, preduvjet razvoja moralne svijesti. Materijali su i delikatni, izrađeni od prirodnih materijala, uključujući i staklo: iziskuju oprezno rukovanje, čija je svrha pomoći djetetu da razvije svoju unutarnju snagu i snagu volje-  osobine koje Montessori naziva inteligencijom pokreta, odnosno upravljanjem njima.

Tako su namjera, estetika i delikatnost materijala tri aspekta okruženja koja na senzibilan način potiču djetetov razvoj.

 

Materijali su moćni učitelji: omogućuju djetetu da osvijesti svoje pogreške i propuste te da ih ispravi bez ičijeg uplitanja, savjeta, primjedbi ili ukora. Dijete ih samo preslaguje, sklapa i rasklapa, učeći pritom da svaka odluka, izbor i aktivnost imaju svoje posljedice, ali i da se pogreške mogu ispraviti. Ovo je i emocionalno važno učenje, jer eliminira osjećaj krivnje i stid, a jača samopouzdanje; omogućuje djetetu da mirno prihvati svoje propuste i da shvati da su greške neizbježne i nužne u procesu učenja, što mu pruža osjećaj sigurnosti.

Samostalnost koja se stiče na takav način razvija nezavisnost, koja rezultira stavom da samoća nije isto što i usamljenost i da može biti konstruktivna i plodonosna; sigurnost i podrška se nalaze u sebi, umjesto da se uvijek traže od drugih.

U svojoj biti, Montessori je pedagogija ljubavi i za ljubav. U svom djelu “Obrazovanje i mir” dr. Montessori piše: “Djeca nas uče specifičnoj vrsti ljubavi- onoj koja ne prestaje, koja se ne mijenja, koja ne umire. Ta je ljubav karakteristična za djetinjstvo i svojstvena je svakom djetetu, a ja je zovem “ljubav prema svom okruženju”, prema svemu onome što dijete okružuje. Tu ljubav dijete ispoljava kroz aktivno djelovanje, potrebu da se približi tim stvarima, da ih dodirne, upozna, da ih istraži… Bez te ljubavi, ne bi bilo ni razvoja čovjeka i društva, napretka u cjelini…”

Od jeseni počinje s radom jaslička i vrtićka skupina prema verificiranim programima Montessori pedagogije. Upisi u tijeku!